Menu
Neki ljudi pokušavaju piti manje kako bi ublažili simptome PAMM-a. To međutim može dovesti do koncentriranije mokraće i posljedično nadražiti mjehur. Koliko tekućine trebate svakog dana, ovisi o tome koliko se znojite. Većina ljudi trebala bi popiti četiri do šest čaša tekućine dnevno. Barem polovica tekućine trebala bi biti voda.
Neke vrste hrane i pića mogu nadražiti mjehur i tako pridonijeti inkontinenciji. Pokušajte izbjegavati takvu hranu i piće tri do pet dana. Ako se simptomi poboljšaju, nastavite izbjegavati ovu hranu i piće što je više moguće. U takvu hranu ubrajamo:
Umjesto toga, preporučujemo pića i grickalice poput:
Ako imate prekomjernu težinu, gubitak kilograma može umanjiti neugodne simptome prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura. Pokušajte redovito vježbati i držite se zdrave prehrane. Prekomjerna tjelesna težina također je povezana s povećanim rizikom od urinarne inkontinencije.
Normalna funkcija crijeva definira se kao bezbolno pražnjenje crijeva bez tegoba, barem svaki drugi dan. Izbjegavajte nadutost u crijevima. Jedite vlakna, pijte dovoljno tekućine i vježbajte kako biste održavali redovitu probavu.
Dio treninga mokraćnog mjehura također uključuje vođenje “dnevnika mokrenja” u koji možete bilježiti kada idete na toalet, što i koliko pijete te kada vam je istjecala mokraća.
Dnevnik može pomoći vama i vašem liječniku da ustanovite koliko često idete na toalet i koje je najduže vrijeme između odlazaka na toalet. Na temelju tih podataka možete postupno produžiti vrijeme između odlazaka na toalet.
Dnevnik mokrenja sličan je uobičajenom dnevniku – u njega možete bilježiti svoja svakodnevna iskustva. Dnevnik vam pomaže pratiti funkciju vašeg mjehura na temelju zabilježenih podataka, kao što su:
• količina i vrsta tekućine koju ste popili
• kada i koliko često mokrite tijekom dana i noći
• vrijeme između odlazaka na toalet
• pojava iznenadne potrebe za mokrenjem
• količina mokraće koju vaš mjehur može zadržati.
U kupaonici imajte kakvu staru posudu za mjerenje kako biste mogli svaki put izmjeriti količinu urina. Kad počnete ispunjavati dnevnik, prvo posjetite toalet kao i obično 2 do 3 dana. Tako zabilježite početno stanje u smislu broja mokrenja i uobičajene količine izlučene mokraće. Ako imate prekomjerno aktivan mokraćni mjehur, odlazit ćete na toalet svaki sat, a pritom će količina urina biti manja od 100 do 200 ml po mokrenju. To će pokazati bilješke u vašem dnevniku. Također, zabilježite koliko puta vam urin pobjegne, odnosno broj epizoda neželjenog istjecanja urina.
Svrha je polako rastegnuti mokraćni mjehur kako bi mogao pohraniti sve veći volumen mokraće. S vremenom se prekomjerna aktivnost mišića mokraćnog mjehura smanjuje i bolesnik stječe veću kontrolu nad mokraćnim mjehurom. To znači da se vrijeme od osjećaja pritiska na mokrenje do potrebe za odlazak na toalet produžava. Istjecanje mokraće postaje manje vjerojatno. Liječnik, medicinska sestra ili savjetnik za kontinenciju podučit će vas o treningu mjehura. Možda će vam savjetovati da vodite dnevnik mokrenja. U dnevnik zabilježite koliko puta mokrite i količinu odnosno volumen mokraće.
Nakon dva do tri dana određivanja ishodišnih vrijednosti, postavite novi cilj: izdržati što duže prije odlaska na toalet. U početku će se ovo činiti teško. Ako obično morate na toalet svaki sat, za izdržati jedan sat i pet minuta potrebno je puno napora. Dok suzdržavate poriv, pokušajte odvratiti pozornost sljedećim aktivnostima:
Sjedite uspravno na tvrdom sjedalu, brojite od stotinu unatrag, radite vježbe za zdjeličnu dijafragmu (kako je opisano u nastavku).
Mokraćni mjehur će se naviknuti na pohranu veće količine mokraće i s vremenom će zadržavanje biti lakše. Kad postupno produljujete interval između pojedinih mokrenja, trenirate mjehur da se lakše rasteže. Možde će vam trebati nekoliko tjedana da postignete cilj, mokriti samo 5 do 6 puta u 24 sata (otprilike svaka 3 do 4 sata). Svaki put kad mokrite, volumen izlučenog urina trebao bi biti puno veći nego u ishodišnim bilješkama iz vašeg dnevnika (kod osoba bez PAMM-a volumen izlučenog urina iznosi u prosjeku 250 do 350 ml po mokrenju). Nakon nekoliko mjeseci primijetit ćete da osjećate samo zdrav pritisak na mokrenje, kojeg lako možete zadržati do smislene prilike za odlazak na toalet.
Ovim vježbama jačate mišiće koji se obavijaju oko mjehura, maternice i rektuma. Vježbe vam mogu detaljnije predstaviti liječnik ili fizioterapeut. Nije sigurno pomažu li vježbe za jačanje mišića dna zdjelice ako imate samo prekomjerno aktivan mjehur bez stresne inkontinencije. U svakom slučaju, vježbe za jačanje mišića dna zdjelice korisne su ako izvodite trening mjehura (kao što smo već opisali).
Ako ne postignete zadovoljavajuće poboljšanje samo treningom mjehura, mogu vam pomoći lijekovi iz klase antagonista muskarinskih receptora (koji se nazivaju i antikolinergici).
Djeluju tako da inhibiraju određene živčane podražaje na mokraćni mjehur, što dovodi do opuštanja mišića mjehura i posljedično povećanja kapaciteta mokraćnog mjehura. Lijekovi smanjuju simptome kod nekih bolesnika, ali ne i kod svih.
Stupanj poboljšanja razlikuje se od pojedinca do pojedinca. Moći ćete rjeđe mokriti, mokraća će vam rjeđe istjecati i osjetit ćete manju urinarnu hitnost. Međutim, simptomi rijetko potpuno nestaju samo uzimanjem lijekova. Liječnik će vam obično prepisati lijekove za otprilike mjesec dana. Ako pomognu, savjetovat će vam da ih nastavite uzimati oko 6 mjeseci, a zatim da zaustavite liječenje kako biste vidjeli pojavljuju li se simptomi nakon prestanka uzimanja lijekova.
Oni se mogu vratiti nakon završetka ciklusa liječenja. Ako uz uzimanje lijekova izvodite i trening mjehura, dugoročna je prognoza bolja i manje je vjerojatno da će se simptomi ponoviti nakon završetka liječenja. Stoga je najbolje uzimati lijek istovremeno s treningom mjehura. Navedeni lijekovi često imaju nuspojave no one su uglavnom blage. Najčešće su suha usta, što lako možete spriječiti čestim gutljajima vode. Ostale česte nuspojave su suhe oči, opstipacija i zamagljen vid. Cjelovit popis mogućih nuspojava pročitajte u uputstvu koje dolazi s lijekom.
Ako tijekom uzimanja ovih lijekova primijetite neke uznemirujuće nuspojave, možda bi bilo bolje da ih zamijenite drugim lijekovima koji imaju drugačiji mehanizam djelovanja.
Druga skupina lijekova za liječenje bolesnika s prekomjerno aktivnim mokraćnim mjehurom su agonisti ß3 adrenergičkih receptora. Oni djeluju na potpuno drugačiji molekularni način od antikolinergika, opuštajući glatke mišiće mjehura, povećavajući volumen izlučenog urina i povećavajući vremenske intervale između mokrenja, što znači da poboljšavaju pohranu mokraće. Smatraju se lijekovima s dobrom ravnotežom između učinkovitosti i podnošljivosti. Najčešće nuspojave su glavobolja, infekcije mokraćnog sustava i ubrzani rad srca. Predstavnik ove skupine lijekova može uzrokovati povišenje krvnog tlaka, pa se preporučuje mjerenje krvnog tlaka u vrijeme početka primjene lijeka i njegovo povremeno praćenje tijekom liječenja u bolesnika s povišenim krvnim tlakom.
1. Milsom I, Abrams P, Cardozo L, Roberts RG, Thuroff J, Wein AJ. How widespread are the symptoms of an overactive bladder and how are they managed? A population-based prevalence study. BJU Int 2001; 87: 760–6
2. Abrams P, Cardozo L, Fall M et al. The standardisation of terminology in lower urinary tract function: report from the standardisation sub-committee of the International Continence Society. Urology 2003; 61: 37–49
3. Andersson KE, Arner A. Urinary bladder contraction and relaxation: Physiology and pathophysiology. Physiol Rev 2004; 84:935–86
4. Coyne KS, Sexton CC, Irwin DE, Kopp ZS, Kelleher CJ, Milsom I. The impact of overactive bladder, incontinence and other lower urinary tract symptoms on quality of life, work productivity, sexuality and emotional well-being in men and women: results from the EPIC study. BJU Int 2008; 101: 1388–95
5. Burkhard et al. EAU Guidelines on urinary incontinence in adult patients; 2020
